AŠURA

"Svaki dan je Ašura a svako mjesto Kerbela"

26.11.2011.

:-(

Smrću Muavije ibn Sufijana (I ako nije sigurno da mu je Sufijan otac s obzirom da je Hinda bila poznata prostitutka u Meki) , polovicom mjeseca redžeba 60. godine po Hidžri, njegov sin Jezid (Unuk Hinde koja je naredila da joj se donese dzigerica H.Hamzina i onda je pojela)zaposjednu hilafet i odmah u pismima, koja posla upraviteljima i namjesnicima u raznih područja obznani smrt Muavije i činjenicu da ga on nasljeđuje, a što je bilo predviđeno još u vrijeme njegova oca i za šta je od ljudi već tada bila uzeta prisega. Saopćio im zatim da ostanu na svojim položajima i naredi da ponovno uzmu prisegu od ljudi. Pismo takvog sadržaja uputi Velidu ibn Utbeu, a koga je još Muavija postavio za namjesnika područja Medine. U kraćem pismu koje mu posla zajedno s glavnim pismom zahtjevao je da uzme prisegu od tri poznate ličnosti koje u vrijeme Muavije nisu bile spremne dati prisegu za njega, Jezida: “Budi žestok u uzimanju prisege od Husejna, Abdullaha ibn Omera i Abdullaha ibn Zubejra. U vezi s tim ne čini im nikakve ustupke!”

13.01.2009.

ALI ABA (šejh Selim Sami ef. r.a.)

ALI ABA je husni mehabet iki džihande baisi rahmet;

Za ALI ABOM imat mehabet na obadva je svijeta rahmet;

Neka je lanet sto puta jezid krv Huseinovu što dade prolit;

Na Kerbelatu poginu za Din i posta Šehid unuk Husein;

Sermija aška bol je i tuga,matem ihvanu žalost velika;

Ej Šahin Šahi mulki seadet sen bu kulere ejle inajet,

Care šehida pogledaj na nas ,rob Selim Sami čini ti nijaz.

08.01.2009.

AŠURA

Drugog Muharrema 61. godine po hidžri (oktobar 680.), hazreti Husein je stigao na ravnicu Kerbele. Naredio je postavljanje logora pored pomoćnog kanala rijeke Eufrat, poznatog kao Alkame. Pozvao je vlasnika te zemlje koja je pripadala plemenu Beni Asad. Kupio je od njih zemlju za 60.000 dirhema, a onda im je istu zemlju, uz jedan uslov, vratio kao poklon.Objasnio je Beni Asadu da će uskoro on i njegovi drugovi biti ubijeni,a njihovi leševi ostati neukopani. Tražio je od Benu Asada da poslije bitke dođu i sahrane mrtve. Isto tako, zamolio ih je da mu obećaju da ako, ikad budu dolazili hodočasnici da posjete njegov mezar, da prema njima budu gostoljubivi i da ne obraduju zemlju sa mezarima…

KUFANSKA ARMIJA NA KERBELI

Za vrijeme vladavine drugog halife Omera, vojska pod komandom Sa'd ibn Ebi Vekasa, Poslanikovog starijeg druga, osvojila je Iran. Ova vojska je imala naređenje da zbog bezbjedonosnih razloga ostane blizu Irana. Arapske trupe su se vratile u Basru, ali Arapima nije odgovarala njegova vlažna klima. Tako je sjevernije podignut novi grad-garnizon, koji je postao poznat pod imenom Kufa. Kao što je prema plemenskim običajima bilo normalno, komanda nad ovom armijom je prešla na Sa'dovog sina Omera ibn Sa'd ibn Ebi Vekasa. Prvobitni broj vojnika u ovom gradu-garnizonu se promijenio tokom brojnih reformi za vrijeme hz.Alijeve vladavine, mada je to, ustvari, bila ista ona armija koja je, sa nekim malim promjenama, poslata na Kerbelu od strane Ibn Zijada. Omer je trećeg dana muharrema sa najmanje 4.000 ljudi stigao tamo.
Prva stvar, koju je uradio Omer bin Sa'd, bila je da započne pregovore sa Husejnom u vezi njegovog potčinjavanja Jezidovoj volji, jer je Jezid postao nestrpljiv zbog Husejnovog odugoviačenja. On je na svog guvernera Ibn Zijada vrsio pritisak kako bi stvar što brže priveo kraju. Ibn Zijad je bio tako pun mržnje prema Poslanikovoj s.a.v.a. porodici, da nije bilo potrebno ni¬kakvo nagovaranje da uradi taj posao. Poslao je drugog komandira, Šamira Ibn Zalđevšana sa naređenjem da razriješi Omera ako osjeti bilo kakvu uzdržanost u njegovom postupanju prema Husejnu, te brzo i efikasno preuzme odgovornost i stvar privede kraju. Omer je dobio poruku. On niti je htio da izgubi svoju komandu, niti da doživi prateće kazne.
Šamir se, sa svojih 4000-6000 pješaka pridružio Omerovoj vojsci od 4000 dobro naoruzanih konjanika. U sljedeća dva dana, Ibn Zijad je iz Kufe poslao
jos nekoliko drugih komandira, koji su se pridružili onima koje je Jezid poslao direktno iz Sirije i koji su sačinjavali Umajadski kontingent na Kerbeli. Ibn Zijad je u Kufi izdao naredbu da svi tjelesno sposobni treba da se pridruže armiji “Muslimanskog halife" Jezida u borbi protiv “pobunjenika " Husejna. Svako ko se ne bi odazove bio bi uhapšen i pogubljen. Mnogi od njih su bili tako siromašni da nisu imali nikakvo vlastitoo oružje, pa su na Kerbelu ponijeli pone torbe kamenja da se njima bore. Među čuvenim imenima su bili: Kajs Ibn Ašat sa odredom dobro naoružane konjice, Hurr Ibn Jezid Rajahi, rakođer, sa odredom konjice, i Ibn Numejr, sa 2000 strijelaca. Najpoznatiji sirijski borac je bio Arzak Šami sa svoja četiri sina. Obale Eufrata bile su pod prismotrom ogromnog kontingenta pod komandom Amr Ibn Hadždžadža u kojem se nalazilo stotine konjanika, strijelaca, mačevalaca i kopljanika. Svi su bili proslavljeni vojnici. Ukupno broj UmaJadskih vojnika na Kerbeli se procjenjuje na najmanjc 30.000 a najviše 120.000 Ijudi).
Prvi sukob se dogodio kada je 0mer od Huseina tražio da se njegov logor udalji od vode. Abas, Husejnov polubrat jc pokušao da sc usprotivi, smatrajući da oni trebalu vodu onoliko koliko i umajadske trupe, te da su stigli prvi. Takoder, u Husejnovom logoru je bilo žena i djece. Hz.Husein je obuzdao Abasa i pomjerio je svoj logor nekoliko milja dalje od vode.

Sedmog dana muharema umajadske trupe su zaposjele obale Eufrata i sve pomoćne kanale, čime je Husejnov logor lišen vode. Husejnovi pratioci su pokazali veliku uzdržanost i hrabrost. U noći koja je usljedila, oni su izveli nekoliko pokušaja da dođu do vodc. Neki su bili uspješni, a neki nisu. Obruč se stezao svake minute, tako da voda nije stigla do Husejnovog logora....

NOĆ UOČI DANA AŠURE

Hz.Husein a.s. i njegovi pratioci su rane časove noći proveli u namazu i učenju Kur'ana. Nešto poslije ponoći, Imam a.s. je okupio sve svoje Ijude da bi im se obratio. Objasnio im je da će on i članovi njegove porodice ujutro biti ubijeni. Umajadske trupe nisu imale ništa sa ostalim iz, grupe, i oni, prema tome, imaju njegovu dozvolu, a isto tako i blagoslove, da ga napuste i sačuvaju svoje
vlastite živote. Onda je dodao da Ijudi mogu osjećati i opterećenost napuštanjem unuka Allahovog Poslanika u ovom presudnom trenutku, te je otišao da ugasi lampu. Kad je lampa bila ponovo upaljena, broj ljudi u logoru se smanjio. Jedna stvar je, medutim, bila izvjesna. Nekolicini preostalih bilo je predodređeno da umru zajodno sa Husejnom, i oni su tačno znali šta je naredno jutro donosilo za njih...

JUTRO NA DAN AŠURE

Husejn a.s. i njegovi pratioci su proveli ostatak noći u namazu. Rano ujutru, izašli su iz šatora i okupili se da iza Imama Husejna obave sabah namaz. Husejn je zamolio svog sina Alija da prouči EZAN. Važnost ovog čina bila je u tome što je Husejnov sin, po svom liku, najviše ličio na Poslanika Muhammeda a.s., te sto
Ezan sadrži rečenicu koja glasi: “Svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik. ", koja se izgovara dva puta.
Kao da je Husejn ljudima, koji su bili okupljeni protiv njega, davao zadnju šansu da ispitaju svoje motive, jer su oni tvrdili da su muslimani i da slijede naređenja čovjeka koji za sebe tvrdi da je pravedni halifa Allahovog Poslanika, mada se otvoreno rugao svim islamskim propisima, dok je Husejn bio Poslanikov unuk i najpravednija osoba svog doba bio označen kao pobun¬jenik. U toj gomili je bilo ljudi koji su vidjeli Poslanika i koje je Alijev izgled, kada je ovaj ustao da prouči ezan, podsjetio na njega.
Bilo je međutim jasno da Omer i njegove trupe
neće promijeniti svoj stav.
Poslije namaza Husejnovi pratioci su prišli trupama da bi im se obratili. To je bilo važno zato što je svaki član Husejnove grupe u neprijateljskom logoru imao jednog ili vise rođaka, i1i najmanje svog saplemenika. Zatim je sam Husejn odjahao prema neprijateljskim trupama i obratio im se detaljno objasnivši ko je on, svoju blisku vezu sa Poslanikom, njegov način livota,i to da je bio miroljubivi građanin koji je živio mirno bez uznemiravanja bilo koga, te da je ubijanje članova Poslanikove porodice činjenje teškog grijeha.
Gledajući kako gomila sluša ovo izlaganje, Omer Ibn Sa'd se zabrinuo da ovaj govor ne poljulja moral njegovih trupa, te da bi preduhitrio ovaj pokušaj pogodbe, i povratio svoje Ijude, Omer je ustao i glasno rekao: “Svako u mojoj trupi svjedoči činjenicu da je prvu strijelu, u ovoj borbi, odapeo niko drugi do zapovjednik, a to sam. ja. "Rekavši to, stavio je strijelu u luk i odapeo je ka Husejnu.
Ovo je zvanično bio početak bitke.Slijedeći strelu koju je ispalio komandir ,strijelci su u prvoj paljbi odapeli hiljade strelica.Zbog udaljenosti u Imamovom logoru niko nije bio povrijeđen.

Imam Husejn a.s. je pokazao da nije želio borbu.Htio je u stvari objasniti ljudima zašto je radio ono što je radio,ted a u stvari on želi napustiti arapske zemlje I otići u Indiju,ako mu bude dozvoljeno.Jer htio je da cijelom čovječanstvu I svim budućim generacijama ostavi u naslijeđe besprijekorno žrtvovanje I mučeništvo za jedinstvene principe.

Ali kad je došlo do toga da za svoje principe umre,on je išao da se bori hrabro i onda umre,dok su Jezid ibn Muavija i njegovi komandiri bili čvrsto uvjereni da Husejn treba da prihvati Jezida kao zakonitog halifu.Husejn je vidio,da ako uradi to,sav trud njegovog dede Poslanika,njegovog babe Ali ibn Ebi Taliba, njegove majke, Fatime, i njegovog brata, Hasana, bio bi upropašten.

Najdramatičniji događaj, ubrzo poslijc ovoga, bio je prelazak Hurra, komandanta koji je trebao da zaustavi Husejna, na Husejnovu stranu, zajedno sa svojom sinom i robom.
Hur je,vjerovatno bio pošao sa pogrešnim osječanjem ali je Husejn a.s. I njega I njegove pratioce primio sa dobrodošlicom.
Hur je onda pitao Husejna da pređe na njegovu stranu i bori se uz njega do svog zadnjeg, daha. Husejn mu je dozvolio. Hur,njegov sin I rob,su napali neprijateljske trupe,hrabro su se borili dok sin i rob, nisu bili ubijeni. Hurov konj je, također, ubijen u borbi.
Hur je bio krupan čovjek. Borio sc razjareno i u isto vrijeme učeći ajete , dok se srčano borio na Allahovom putu. Jedna strijela ga je pogodila u čelo i on je pao. Husejn je dotrčao do njega i govorio mu utješne riječi.Iz svog džepa izvadio je maramicu koja je nekada pripadala njegovoj majci hz.Fatimi, zavezao je oko njcgove rane, i drzao ga u svom naručju sve dok nije izdahnuo

 

Ali Asgar ,najmlađi sin hz.Huseinov

''Da li postoji neko ko će nam pomoći? Da li postoji
neko ko će pružiti zaštitu ženama i nejači iz Pejgamberove
familije?'', čule su se njegove riječi.
Zvuk bubnjeva je još uvijek održavao isti ratni ritam.
Kada se vratio među šatore, Ummi Rubab ga je pozvala i
pokazala mu na kolijevku gdje je ležao Ali Asgar, beba stara oko
šest mjeseci. Svaka minuta je povećavala agoniju djeteta za kojeg
je bilo sigurno da će uskoro umrijeti od žeđi. Husejn uzima sina,
zamotaje ga u ogrtač i kreće ka neprijateljskim položajima da
moli za koju kap vode.

''O vojnici Kufe i Damaska, došao sam do ovog mjesta na poziv
vašeg naroda da im predočim islamsko učenje. Umjesto da nas
ugostite vi ste nas izdali. Spriječili ste nas da dođemo do vode u
zadnja tri dana. Pobili ste mi prijatelje, rođake, braću i sinove. Po
vama mi smo krivi za zločin jer se odbijamo pokoriti tiraninu
Jezidu.
Ovo dijete koje držim pred vama nije počinilo nikakav zločin.
Zadnja tri dana nije okusilo vode i sada ga gledam kako umire od
žeđi. Islam je vjera koju tvrdite da slijedite, pa vas u ime islama
molim da mu podate nekoliko kapi vode i spasite ga da ne umre.
Siguran sam da mnogi od vas imaju djecu ovog doba, pa za
ljubav vaše djece dajte mu da pije.''

Odjednom se desi mrtva tišina. Primijećeno je komešanje
među vojnicima sa druge strane. Svijest ljudskosti nije mogla da
se ne probudi. Dosta je bilo dosta - kako opravdati nepravdu prema nevinom
djetetu. Počeli su prilaziti 'Amru Saadu i tražiti da se djetetu da
vode.

''Nema popuštanja, nema vode sve dok se na pokori.''
''Ali, šta dijete ima s tim!?''
Komandir je primijetio kolebanje među vojnicima.
''Gdje je Hurmala?'' - Amr je uzviknuo.
Trebalo je raditi brzo, jer će Husejnov govor prouzrokovati
pobunu. Kada je ovaj dobro uvježbani strijelac došao, Amr mu je
rekao:
''Hurmala, ućutkaj Husejna!''
Ovaj je uzeo luk, postavio strijelu i nanišanio u bebu.
Primijetio je ženu iza Husejnovog ramena koja je povirivala iz šatora. Ovo mu
poremeti koncentraciju.
''Ko je ona?'' - pitao se.
Odjednom mu pade na pamet da to ne može biti niko drugi nego majka
mališana. Opet je podigao luk i nanišanio. I opet mu je ona privukla pažnju.
'' Zar ubiti dijete pred majčinim očima? - ponovo mu je ruka
klonula.
''Hurmala, zar želiš pobunu? Brzo nam pokaži šta umiješ i velika
te nagrada čeka!'' - reče Amr Saad.
Treći put se nije puno mislio: podigao je luk, nanišanio i otpustio
strijelu koja se zabola u Husejnovo rame prolazeći kroz dječakov
vrat.
Krv iz Ali Asgarovog vrata je prsnula po očevom licu, natapajući
mu bradu i slijevajući se niz grudi. Kratki trzaji ručicama i
nogicama poslije čega se mališanovo tijelo zauvijek umirilo.
''Moj sine, kako su se nisko spustili nemajući milosti ni prema
tebi, slabašnom i nevinom.''


Husejn se vraćao ka šatoru dječakove majke. Šta joj reći?
Umjesto gutljaja vode sinu su ti poslali strijelu koja je prolila
njegovu krv po žednom pijesku Kerbele.
Vlastitim rukama ga je zakopao.

''Bože! Ti si mi svjedok da se nisam kolebao ni trenutka u svojoj
dužnosti i u žrtvovanju najmilijih: djece i rođaka, uključujuči i
ovog zadnjeg, najmlađeg.''

 

..Sada je došao trenutak da i sam krene. Pozvao je sestre Zejnebu i Umme Kulsum, da se oprosti. I, Lejlu i Rubab, i kćerke Kubru, Rukaju i Sukejnu.
''Zejnebo, došao je trenutak za koji te je majka spremala i o
kojem ti je babo govorio na samrtnoj postelji. Za mene je ovo
najtužniji trenutak, jer znam da za tebe najgore tek počinje. Ali,
ako bi mi se i ti sada pridružila, niko ne bi bio u stanju nastaviti
ono što sam počeo. Tebi ostavljam u brigu moje siročiće, i
udovice i djecu prijatelja koji su pali braneći me. Molim te da ih
tješiš i hrabriš.Posebno te molim da se brineš o bolesnom Aliji Zejnul
Abidinu i Sukejni. Još ni jedan dan nije bila odvojena od mene.
Kada bude pitala za me molim te da je utješiš kako najbolje
možeš. Od kada je tražila od Abbaza da joj donese vode i
njegove pogibije, nije progovorila ni riječi. Kada dođete do vode
podaj njoj prvoj da pije. Neki od neprijatelja znaju za njenu
vezanost za mene, pa se bojim da se ne bi svetili pokazujući joj
moje mrtvo tijelo. Molim te da je pokušaš spasiti toga...''

Nije mogao više. Glas mu je zastajao u grlu. Za svaku
riječ je bio potreban napor.
''Brate, moli se Allahu da izdržim u svemu tome i da mi podari
snage da uradim sve što tražiš.''
''Kada se vratiš u Medinu reci prijateljima kako sam umro. Reci
im da su nas pobili žedne. Svaki put kada budu prinosili ustima
čašu s hladnom vodom neka se sjete nas i teške žeđi s kojom smo
umrli.''
Svaka Husejnova riječ je uzrokovala da plač žena bude jači i jači.
Kada je završio pružio je ruke ka sestri koja je nijemo pala u
njegovo naručje. Od malena su bili jako vezani tako da rastanak
nije bio lahak.

Sjetila se očevog lica i suza u njegovim očima kada joj je uzeo
ruke i poljubio, prvo u desnu pa u lijevu, u nježne zglobove i kao
za sebe rekao:
''Dijete moje vidim kako crvenilo okružuje ove zglavke od
grubog vlakna kojim će biti vezani.''
''Babo,'' rekla je pokazujući prema Abbazu,''zar mi se može nešto
desiti pored brata kao što je Abbaz!?''
Sada kada je Abbaz ležao pored rijeke bilo joj je jasno kakva je
sudbina čeka.

Husejn obilazi svaku ženu, svaku udovicu i siroče
prijatelja da bi se oprostio. Onda dolazi do Fizze, svoje vjerne
dadilje iz djetinjstva. Kada je hazreti Fatima bila na samrti tražila
je od Fizze da joj obeća da neće nikad napustiti Husejna. Od
Fatimine smrti on joj je bio kao sin. Tražili su da zbog starosti i
iznemoglosti ne napušta Medinu, ali je nisu mogli nagovoriti da
se rastavi od Husejna. Kada se odvojio pala je u nesvijest.
Nekoliko žena je prišlo da joj pomognu. U grudima se srce
lomilo.
Husejn je polahko prišao šatoru u kojem je ležao bolestan Ali
Zejnul Abidin. Kada je svjetlost pala po njegovom licu otvorio je
oči i ugledao nekog kako stoji pored kreveta. '
''Sine, to sam ja.''
S mukom se pridigao i kada su se oči navikle na svjetlost počeo
je da prepoznaje očevu priliku. Ali, u kakvom je to stanju bio!?
Nijedna dlaka na njegovoj bradi nije bila nego sijeda, na licu su
mu bile urezane duboke bore koje nije vidio samo nekolio dana
prije. Njegova leđa pogrbljena, tijelom prolazili drhtaji, glas
nekako dubok i promukao, a košulja umrljana krvlju.
''Babo, šta se desilo? Gdje je Abbaz, gdje Ali Ekber, gdje
Kasim, gdje su ostali? Zar su dopustili da ti se nešto desi?''
Sve ovo vrijeme dok su napadi trajali Zejnul Abidin je ležao u
nesvijesti. Kada je pokušao da se podigne slabost mu nije
dozvoljavala, tako da je bio primoran samo posmatrati oca kako
se udaljuje, nemoćan da pomogne.

Kada se Husejn učio jahati poslanik Muhammed, s.a.v.a.v.s.,
mu je poklonio ždrijebe koje se zvalo Zuldženah. Taj isti konj,
mada dobro ostario, bio je i danas u njegovoj službi. Kada je
Husejn uzjahao i podboo konja, životinja je odbila da se pokrene.
Prvi put da se tako nešto desi. Poslije nekoliko bezuspješnih
pokušaja, Husejn primijeti da konj poginje glavu i gleda pozada.
Kada je i sam pogledao ugledao je petogodišnju kćerku kako se
drži za nogu konja. Odmah je sjahao i uzeo dijete u naručje.

Djevojčica je plačnim glasom govorila:
''Babo, kuda ćeš? Amidža Abbaz je otišao po vodu i nije se više
vratio. Vidiš, ja nisam više žedna, zato ne trebaš nikuda ići.''
Odveo ju je do šatora i povjerio majci.
Ponovo je uzjahao i krenuo. Nije mogao dopustiti da neprijatelj
ponovo napadne logor koji sada nije imao nikakvu odbranu.
Zuldženah je sada pokorno slijedio pokrete uzda.

''Jezidova vojsko! Da li znate ko sam ja? Zar nisam jedini
unuk vašeg Poslanika? Zar nisam sin Alije i Fatime? Mnogi od
vas su vidjeli i čuli mog djeda kada je govorio o nama. Zar nas
on nije volio? Zar niste vidjeli Poslanika kako je plakao kada bi
me kakva bolest ili povreda zadesila? Muhammeda više nema, ali
tu sam ja. Nemate pravo zaboraviti i zanemariti moj položaj.
Povrijedili ste me tako što ste mi bezmilosno pobili sinove,
braću, rođake i vjerne prijatelje. Čak Aliju Asgara, moje nevino
dijete. Svaki od naših je bio ubijen dok mu je žeđ pržila utrobu.
Islam vas uči da prije nego zakoljete bilo koju životinju
obavezno vam je da joj ponudite vodu. U ime Allaha vas pitam
šta sam učinio i čime sam zaslužio sve to? ...''

''Husejne, dosta je bilo priče. Ti dobro znaš zašto: pokori se i
prihvati kao što su i svi učinili. Evo, i sada ti je ponuđeno da
prihvatiš Jezida kao halifu, kao svog vođu i vođu muslimana.
Podvrgni se novoj upravi i novim pravilima, i biće ti obećana
sigurnost, tebi i tvojoj familiji. U drugom slučaju podaj glavu i
svoje najmilije u roblje. Na tebi leži odgovornost.''

''Da li stvarno očekujete da prihvatim njega za koga i sami znate
da je pijanica i propalica i koji tvrdi da je nasljednik poslanika
Muhammeda, Allahov mir neka je njemu i porodici njegovoj? I
prijetite mi glavom i porodicom!? Nikad, znajte da su u našoj
kući Kur'an i islam uvijek bili na prvom mjestu, pa tek onda naše
glave, imovina, čast i ponos. O vi koji tvrdite da ste
Muhammedovi sljedbenici, da li vjerujete u Sudnji Dan? Da li
znate da ćete tamo sresti moga plemenitog djeda Muhammeda,
moju majku Fatimu i mog oca Aliju? Šta ćete im reći kada vas
budu pitali za koji zločin ste me ubili? Razmislite, vi koji se
zovete muslimanima! Kao što je uvijek bio običaj kod moga
djeda i oca, i ja vas pozivam da se pokajete i zatražite oprost od
Allaha. Nema grijeha koji ne može biti oprošten ako je pokajanje
iskreno. ''

''Husejne čuli smo dosta od tebe. Pričaš nam mnogo o prošlosti.
Ono što je bilo bilo je. Nema više Muhammeda, ni Fatime, a ni
Alije. Znamo ko su oni bili, ali vremena su se promijenila. Ne
pokušavaj da nas pridobiješ, jer te, kao što i sam vidiš, niko ne
sluša.''
Onda se Amr Saad obraća vojnicima.
''Hrabri halifini vojnici, Allah nam je odredio vođu i naredio da ga
slušamo. Danas je velika pobjeda na domaku - kraj bitke u
kojoj smo zaslužili pohvale i nagrade. Uzrok rata je bio ovaj
ovdje, sin plemenitih roditelja, ali koji ih sada koristi za vlastite
ciljeve. Mi smo ljudi islama i njegovi zaštitnici. Mi slijedimo
poruku koju je Allah poslao po Muhammedu, a Allah daje moć kome
On hoće.''
Naređenje iz Kufe je bilo: ''Ako se ne pokori, odsjeći mu glavu, a
rebra i kičmu izlomiti konjskim kopitama!''
Husejn je polahko usmjerio konja prema Amru Saadu na
čijem licu su se pojavili znakovi straha.
''Da li bi ti prihvatio borbu?'' pitao je Husejn.
''Da li je neko spreman od vas da prihvati borbu?'', Husejn je
pogledom prelazio preko lica vojnika koji su, oni u prvim
redovima gledali u zemlju, a oni iza u leđa onih naprijed.
''Za njegovu glavu je velika nagrada,'' neko dobaci od pozada.
''Jeste, za nju vam je nagrada'', Husejn je govorio dok je tjerao
konja ka njima, ''ko će doći da uzme nagradu?''
Išao je tako je Husejn a.s. prema neprijatelju isukane sablje, svjestan da je smrt blizu, pozivajući ih da se bore. Boreći se, mnogi su stradali pod njegovom sabljom.
Abdulah ibn Ammar ibn Jegus je tad rekao: “Nikad nisam vidio nekog da je mnoštvom prevladan, da su mu ubijeni dijete, njegova porodica i drugovi, a da je tako neustrašiv kao Husejn, da je tako energičan i hrabar u napadu."

Na njega je poletjelo 4.000 strijela. Neprijatelj se postavio izmedu njega i njegova doma, pa im je povikao:
”O sljedbenici porodice Ebu Sufjanove, ako nemate vjere i ne bojite se proživljenja poslije smrti, budite slobodni u svom dunjaluku, pogledajte svoje porijeklo ako ste Arapi kao što tvrdite! “
Šimr ga je pozvao:”Šta kazeš, sine Fatimin? Rekao je: “Ja sam taj koji se bori s vama, a žene nemaju nikakva grijeha i spriječite da navaljaju na njih, zbog mene dok sam ja živ. “
Šimr je rekao: “U redu, prihvačamo.”
Neprijatelj je krenuo prema njemu, a žed ga je uveliko savladala. Uspio se približiti vodi i htio se napiti. I njegov konj je sageo glavu da se napije vode, a Husejn je rekao: “I ti si žedan i ja sam žedan, neću piti dok se ti ne napiješ. Konj je podigao glavu kao da je razumio njegove riječi. Kada je Husejn pruzio ruku da se napije, neko mu je viknuo: “Uživaš u vodi, a skrnavi se tvoja svetost?” Bacio je vodu i nije se napio. Krenuo je prema satorima.
Onda se Husejn a.s. po drugi put oprostio sa svojom porodicom i naredio im da budu strpljivi rekavši:
“Pripremite se na teškoće i znajte da vas Allah štiti i čuva. On će vas spasiti od zla neprijatelja. Vaš kraj će biti dobar, a vaši neprijatelji će biti kažnjeni svakovrsnim kaznama. On će vam ovu nesreću nadoknaditi blagodatima i čašću. Nemojie se zaliti i ne govorite ono sto će umanjiti vašu vrijednost.”
Istina je da je ovo bilo najteže prvaku šehida tog dana, jer su žene poslanstva gledale svoju uzdanicu, svjetiljku njihove zaštite, zaštitnika nji¬hove časti kako govori o rastanku poslije kojeg nema povratka, ne znajući kod koga da se sklone od ljutih neprijatelja i od koga da traže zaštitu svoga dostojanstva kad njega izgube.
Omer ibn Sa'd je rekao:
“Tesko vama, navalite na njega sada dok je zauzet sobom i ženama.Ako vam se preda,nećete znati da li varm je veća sreća ili blagostanje.”Napadali su na njega, bacajći koplja koja su padala između šatora , pa su se I žene uplašile. Gledale su šta radl Husejn koji se borio hrabro kao ranjeni lav, a koplja su udarala o njegova prsa.

Vratio se na sredinu, izgovarajući:
“La havle ve la kuvvete ilia billahi-l-azim!” Zatralio je vode, a Šimr je rekao:
“Nećeš je okusiti dok ne dođeš u vatru.”
A neko je povikao: “Husejne, vidiš li Eufrat, kao da je zmija? Nećeš se napiti iz njega, a umrijet ćeš od žeđi.”
Husejn je povikao:
”O vi robovi zla, teško vama, kako ste iznevjerili Muhammeda u njegovu potomstvu! Poslije mene nećete nikoga ubiti a da budete postovani, nego ćete biti prezreni, jer ste mene ubili. Molim Allaha da me počasti šehadetom, a onda da se osveti za mene kaznom za koju nećete znati odakle dolazi.”
Kada se toliko umorio od borbe, Husejn je zastao da se malo odmori. Neko ga je pogodio kamenom u čelo i potekla mu je krv po licu. Uzeo je kraj odjeće i brisao krv sa očiju, a onda ga je koplje pogodilo u srce. Husejn reče:
“U ime Allaha, sa Allahom i slijedeći vjeru Božijeg Poslanika.”, zatim je podigao glavu prema nebu i rekao:
“Moj Bože, Ti znaš da oni ubijaju čovjeka, sina Poslanikove kćerke, kakvog nema na zemlji sem mene.”
Izvadio je koplje i krv jc potekla. Stavio je ruku i kada se napunila krvlju, prosuo je prema nebesima i rekao:
“Olakšaj mi ovo sto se dešava pred Tvojim očima. Od ove krvi ni kap neće pasti na zemlju.”
Zatim je stavio ruke po drugi put, pa kad su se napunila krvlju, on se potrao po glavi, licu i bradi i rekao:
“Ovakav ću biti kad se sretnem sa Allahom i mojim djedom Božijim Poslanikom s.a.v.a. Tada ću mu reći: “Djede, ubio me je taj i taj.””
Oslabio je od krvarenja i sjeo na zemlju. Došao je Malik ibn Nasr, psovao ga i udario sabljom po glavi. Turban se obojio krvlju, a Husejn je rekao:
”Ne jeo svojom desnom rukom, niti pio. Neka te Allah udruži sa tlačteljima.”
Husejn je sjedio na zemlji, a neprijatelji su ga okružili sa svih strana. Abdullah ibn Hasan je imao 11 godina i pošao je prema svom amidži. Zejneb je pokušala da ga zaustavi, ali nije uspjela. Jedan od neprijateljskih vojnika je Husejna ponovo udario sabljom, a Abdullah mu se bacio u krilo i povikao:
”O ti, zli čovječe, zar udaraš moga amidžu?”
Husejn a.s. mu tada reće:
“O sine moga brata, strpi se na ovome što ti sc dešava i ubroji to u dobro. Allah dž.š. će te sastaviti sa tvojim ocem.”Onda je podigao ruke govoreći:
“Bože, ako si ih pustio da uživaju do nekog vremena, razdvoji ih i učini među njima različite pravce, tako da vladari nikad njima ne budu zadovoljni, jer su nas pozvali da nam pomognu, a onda su se okrenuli protiv nas da nas ubiju.”
Harmele ibn Kahil je bacio koplje koje je ubilo Abdullaha u krilu njegovog amidže. Husejn je gorko zaplakao i da su htjeli mogli su ga lahko ubiti, ali niko nije htio da bude taj. Šimr je povikao:
“Zašto ste stali, ubite ga!”
Krenuli su prema njemu i počeli ga udarati po prsima, rukama, nogama. Nafii ibn Hilal, koji je stajao nasuprot njemu, rekao je:
“Nikad nisam vidio nekog, ko je bio tako obliven krvlju, ljepšeg i svjetlijeg lica od njega. Svjetlo njegova lica me je odvratilo od toga da ga ubijem.”
Husejn je u ovakvom stanju zatražio vode, ali su ponovo odbili da mu daju.
Podigao je oči prema nebu i zamolio:
"Bože, Ti koji si Uzvišen, Silan i Moćan, ne trebaju ti stvorenja, moćan si da uradiš sve što želiš . Tvoja milost je blizu, Tvoje obećanje je istinito, Ti blagodati daješ. Blizu si ako te pozovem, obuhvtlaš sve ono što si stvorio, primaš pokajanje onoga koji ti se obrati, moćan si da uradiš ono što želiš. Ti znaš šta traže oni koji se zahvaljuju, ako se zahvale. Molim Te jer sam potreban, i žalim Tebi, jer sam siromašan. Tebi se utječem uplašen ,plačem, jer me nesreća pogodila, od Tebe pomoć molim, jer sam slab, na Tebe se oslanjam, jer mi je to dovoljno. Dragi Bože, presudi između nas i ovog naroda, jer su zavjeru skovali protiv nas, ponizili nas, prevarili i pobili, a mi smo potomstsvo Tvoga Poslanika i djeca Tvoga miljenika Muhammeda s.a.v.a. kojeg si Ti odabrao za poslanstvo i povjerio mu objavu. Daj nam izlaz iz ovoga, o Ti koji si namilostiviji jer smo strpljivi pred Tvojom odredbom. Gospodaru, nema boga sem Tebe, koji pomažeš onima koji pomoć traže. Nemam drugog boga sem Tebe, niti obožavam nekog sem Tebe. O Ti koji mrtve oživljavaš, koji održavaš sve u životu, presudi između mene i njih, Ti si najpravedniji sudac.”
Kada je tijelo palo na zemlju, kažu svjedoci, od silnih zabodenih strijela nije dodirivalo zemlju. Kada su došli do njega, bio je na sedždi, čela položenog na zemlju i tijela oslonjenog na koljena i ruke. Usne su mu se micale tako da su željeli da čuju šta je govorio u posljednim trenutcima.
“Gospodaru moj, Ti si mi svjedok da sam ispunio zadatak bez dvoumljenja, žalbi, nezadovoljstva i1i slabosti. Gospodaru moj i Gospodaru svih, pokoravam se Tvojoj odluci i predajem se Tvojoj odredbi.”
"...i ako se ne pokori, odsjecite mu glavu, a rebra i kičmu izlomiti kopitama konja...", bila je naredba.
Svi su se okupili stojeći u krugu. Čekali su da vide. Evo i njega,Šimr prilazi i iza pojasa izvlači nož. Prilazi tijelu, rukom razgrće zabodene strijele i sjeda mu na leđa. Lijevom rukom hvata ga za kosu i povlaći prema sebi, desna ruka sa oštrim sječivom se podvlači ispod vrata...
"O Šimre, podaj mi vode prije nego uradiš to stn si naumio.... “, čulo se da je Husejn, unuk zadnjeg Božijeg Poslanika, kazao.


...Sunce je bilo svjedok vriske djece i plamenih jezika koji su se podizali
prema nebu...
U trenutku zvuk bubnjeva prestade. Žene iz logora su provirivale kroz šatorske otvore. Prvo što se moglo ugledati je bila Husejnova glava nabijena na koplje, na čelu kolone koja se kretala prema logoru. Vojnici su upali grabeći se za plijen. Sve i ono malo je bilo pokupljeno. Svaki šator, jedan za drugim, je bio zapaljen. Žene su sada smatrane za ropkinje pa su im marame bile sirgnute sa glava i mogle su biti ponižavane na svaki način.
Sunce,koje se polahko kretalo ka odredištu bilo je svjedok vriske djece, plamenih jezika koji su se podizali visoko prema nebu i zamjenjivali svjetlost koja je nestajala sa svojim izvorom…


AŠURA


Jedan izraelcanin koji vjerovase Musa a.s., to jeste vjerovase u njegovu poslanicku misiju, opazi ga kako ide na planinu da govori s Gospodarom. Zamoli ga da trazi od Gospodara oprosta za jedan veliki grijeh koji je pocinio. U svojoj dovi Musa zatrazi oprost za onog covjeka i bi zovnut od strane Uzvisenog:

"O Musa, Ja oprastam bilo kome ko uzdignutih ruku zatrazi oprost, sasmo ne oprastam Huseinovom ubici."

Musa upita ko to bijase Husein, i kaza mu se:..."onaj o kome ti bijase obavjesten dok staja na Dzanibit-Tur (brdo otkrovenja)"

Potom Musa zamoli da ga se obavjesti ko bi to mogli biti Huseinove ubice. Na njegovu molbu dobi odgovor:

"Njega ce pogubiti iskvarena i prokleta zajednica njegova djeda na mjestu Kerbeli. Njegov konj ce pobjeci njisteci, hrzajuci i govoreci:

"Tesko zajednici koja pogubi sina Poslanikove kceri."

Husein ce ostati rascerecen na pijesku bez obrednog kupanja i mrtvackog pokrova.. Njegova imovina ce biti opljackana a njegova zenska celjad porobljena. Njegovi istomisljenici ce biti poubijani i njihove glave javno na kolje pobodene. O Musa njihova celjad ce od zedji i hladnoce poumirati i koža ce im se u nabore pretvoriti.
Iskace pomoc, ali niko im se nece naci da im pomogne."

Cuvsi ovo, Musa gorko zaplaka i upita kakva ce kazna biti ubicama?
Bi mu receno:

"Bice tako strasna da ce dzehennemlije traziti utocista od njih u vatri. Oni nece primiti Moju milost niti posredovanje njegova djeda."

Potom Uzvisen je On rece:

"Ja cu propisati milost za njegove pristalice medju mojim vjernim slugama. Znaj da cu tijelo onoga ko zaplace zbog njega ili ucini da drugi zaplacu za njim, ili pak, ako pokusa da druge navede na plac zbog njega, sacuvati bolnog dzehennema..."


Edvard Braun (orijentalist, britanac):
"Zar je moguće da postoji srce koje pri spominjanju Kerbele neće biti ispunjeno čemerom i bolom? Čak ni oni koji nisu muslimani ne mogu zanijekati duhovnu čistotu koja se dogodila u ovom islamskom ratu pod zastavom islama."

Čarls Dikens (poznati britanski pisac):
"Da je cilj imama Husejna bila borba za stjecanje ovosvjetskih dobara, u tom slučaju ne razumijem zašto je sa sobom poveo sestre, žene, djecu? Dakle, razum presuđuje da se on žrtvovao izričito radi islama."

Tomas Čarli (britanski historičar i filozof):
"Najbolja lekcija koju učimo iz kerbelske tragedije jeste ta da su imam i njegovi prijatelji imali postojanu vjeru u Boga. Oni su svojim djelom dokazali da u sukobu istine i zablude jednak broj sukobljenih ne igra ulogu. Pobjeda Husejna i pored toga što je bio u manjini izaziva čuđenje u meni."

Frederik James:
"Lekcija imama Husejna i svakog drugog junaka i šehida na ovome svijetu jesu dokaz da na njemu postoji vječni princip pravde, ljubavi i samilosti koji ne prihvata promjene, i također daje do znanja da kada se god pruži otpor radi ovih vrlina i kada ljudi istraju na njihovom putu, ti će principi uvijek postojati na ovom svijetu. "

Washington I. (poznati američki historičar):
"Imam Husejn a.s. mogao je spasiti svoj život da se predao volji Jezidovoj, međutim, odgovornost predvodništva islama nije dozvoljavala da on Jezida gleda kao halifu. On se brzo spremio za podnošenje teškoća i pritiska s ciljem oslobađanja islama od kandži Beni-Umejja. Pod Suncem koje je pržilo, na suhoj zemlji užarenog arapskog pjeska duša je Husejnova besmrtna. O pehlivane, o primjeru junaštva, o prinče hrabrih, o Husejne!"

Tomas Masarik (borac za čehoslovačku nezavisnost):
"Mada naši sveštenici rastužuju vjernike sjećanjem na golgotu Isusa, nikada ne mogu postići zanos i uzbuđenje koje postižu sljedbenici Husejna. Možda je razlog tome činjenica što je nesreća Isusova u poređenju s Husejnovom poput jedne slamčice naspram ogromne planine."

Moris Dukberi:
"Na svečanostima oplakivanja Husejna govori se da se Husjen radi očuvanja časti i dostajanstva ljudi i visokog mejsta i položaja islama prošao svoga života, imetka i djece i nije poklekao pod nasrtajima Jezidove težnje za gospodarstvom. Zato dođite pa da i mi uzmemo njega za primjer i da se ne predamo u ruke kolonizatorima i da damo prioritet časnoj smrti nad poniznim životom."

Marbin Almani (orijentalist):
"Žrtvovanjem svojih najdražih ljudi i dokazivanjem činjenice da je pravo s njim i da mu je učinjena nepravda, održao je cijelom svijetu lekciju o požrtvovanosti i na taj način upisao ime islama i muslimana u historiju, a u svijetu ih učinio ponositim. Ovaj časni vojnik predstavio je islamski svijet stanovnicima Zemlje na taj način da zlo i nasilje ne mogu opstati i da bez obzira koliko zdanje zla izgledalo veliko i moćno naspram istine jeste poput pera na vjetru."

Džordž Džordak:
"Kada je Jezid posticao i huškao ljude da ubiju Husejna oni su ga pitali koliko će im platiti. A pomagači Husejna govorili su: Mi smo s tobom, i ako nas sedamdeset puta ubiju, opet želimo da se pored tebe borimo i da ubijeni budemo."

Antoan Bara (hrišćanin):
"Da je Husejn pripadao nama, svako bi područje istaklo njegov bajrak i u svakom bismo selu u njegovu čast držali govore i pozivali bismo narod u našu vjeru Husejnovim imenom. "

Sir Persi Sikson (britanski orijentalist):
"Zaista je ta hrabrost i požrtvovanje koju je pokazala ta malobrojna skupina bila takvog inteziteta da kroz sva stoljeća bilo ko da za to čuje iz njegovi usta mami pohvale. Ta šaka hrabrih istinoljubivih ljudi ostavili su iza sebe neuništivo visoko ime."

MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
9093

Powered by Blogger.ba

toolbar powered by Conduit
click tracking